Iran je za našu porodicu isprva bio zemlja svega što se prikazuje u medijima. Kada smo odlučili da ovu zemlju odaberemo kao sljedeću destinaciju, zaista nismo znali šta nas tačno čeka. Odmah po povratku kući, moj um je bio samo zauzet prisjećanjem na sve lijepe uspomene.

Evo zapisujem neke 7 najboljih savjeta o posjeti Iranu nakon putovanja u drevnu Perziju ili jednostavno rekavši Iran. Nadam se da su sve informacije korisne i za vas.

Pročitaćete ove teme redom:

• Saobraćaj u Iranu
• Valuta i novac u Iranu
• Iranski ljudi su ljubazni
• Iranska kultura i arhitektura
• Bazar u Iranu
• Persepolis
• Iran je bezbedan

Pročitajte takođe: 10 razloga da Iran stavite na vrh liste putovanja

Savjet broj jedan za posjetu Iranu sigurno ide na promet u zemlji.

Bilo je strašno. Ništa te ne priprema Saobraćaj u Teheranu. Moj strah je bio opipljiv jer je naš taksista došao na nekoliko centimetara od još jednog automobila. Instinktivno sam povukao ruku od otvorenog prozora automobila, ali susedni auto se brzo udaljio. Dva vozača nisu razmijenila nijednu riječ, čak ni huku. Moj krvni pritisak je jedva stigao da se stabilizuje kada se pojavio još jedan potencijalni scenario saobraćajne nesreće. Kada nisam čuo očekivani zvuk udaranja, polako sam otvorio oči i vidio da smo potpuno bezbedni. Nije bilo problema. Saobraćaj se odvijao neprimetno naprijed.

Iako postoje očigledni putokazi (poput razgraničenih traka), čini se da se iranski vozači oslanjaju na složen, dobro shvaćen, internalizirani, ali nepisani komunikacijski sistem koji izgleda opasan za autsajdere, ali je u stvarnosti potpuno siguran. Ono što je bilo nevjerovatnije je kada je naša mlada vodička iz Teherana zakoračila na prometnu cestu i zaustavila saobraćaj kako bismo mogli preći cestu, samo pokazujući njen indeks, kako bismo mogli preći cestu. Očigledno, pješaci imaju prednost. Tada sam shvatio da je ovo drugo mjesto. Ovo je enigma Irana. Ono što vidite ili čujete nije ono što dobijate. Ono što izgleda haotično i čudno je jednostavno drugi način da se stvari rade.

The valuta je primjer. Iranski rijal štampa se u apsurdno visokim apoenima, ali lokalno stanovništvo koristi jednostavniju valutu "toman". Stoga se jedna novčanica može tumačiti sa dvije različite vrijednosti (nije tako lako za stranca koji ne zna koja se vrijednost reklamira). Uz ovo, još sam morao da konvertujem u vrijednost u dolarima i natrag u svoju lokalnu južnoafričku valutu. Ovo je bila noćna mora i nakon drugog dana sam odustala i ostavila ovo svojoj ćerki koja je možda više talentovana.

Putovali smo na a Budžetska tura.

Moj predubeđeni pogled na Iran bio je ozbiljno osporen od strane našeg dugokosog iranskog vodiča koji je insistirao na puštanju pop muzike u "zapadnjačkom stilu" u svom autu. Nije se razlikovao od glasnih, slobodoumnih mladića koje sam viđao u mnogim zemljama. Imao sam na umu da ne uspostavljam kontakt očima sa ženama u skladu sa islamskim tradicijama. Međutim, većina žena u gradovima bila je daleko od stereotipnih, suzdržanih žena u čadorima kakvima sam ih zamišljao. Umjesto toga, oni su bili živa reklama da je sujeta živa i zdrava u Iranu baš kao i u bilo kojoj drugoj zemlji. Činilo se da su poluobrijane, prema gore izvijene obrve i plava kosa jedva prekrivena maramom, bila norma ljepote. Bilo je teško ne zagledati se u mnoge ljude (i muškarce i žene) sa flasterima na nosu, što je pokazatelj nedavnih „operacija nosa“ što je naizgled uobičajena praksa kod nas.

Bojao sam se da budem sunitski musliman u Iranu u ovo vrijeme eskalacije tenzija između sunita i šiita u susjednom Iraku. Nije bilo potrebe. Iako su razgovori brzo vođeni kako bi se suptilno utvrdilo da li ste sunit ili šiija, to je učinjeno prvenstveno da bi se uspostavile granice i spriječio sukob. Nije bilo neprijateljstva, ali je i dalje ostao osjećaj da sam autsajder. Kada sam posjetio jedno od najsvetijih svetinja u Širazu, nas (kao i druge ciljane strance) dočekali su predstavnici „Međunarodnih odnosa“. Njihov profesionalizam, gostoprimstvo i umijeće bili su izvanredni i evidentni u načinu na koji su nas dočekali, ugostili, pružili nam pomoć (na čemu smo bili zahvalni), a zatim diplomatski odvedeni do „manje važne“ grobnice u kompleksu, a ne do glavne grobnice. Poštujem njihov izbor u vezi sa “autsajderima” i nemam problema s tim. Ono što ističem je sofisticiran i šarmantan način na koji se Iranci ovdje suočavaju s potencijalnim sukobima.

U glavi mi je lupalo. Gdje su bili agresivni i argumentirani Iranci koje sam godinama viđao u medijima? Da su bili tamo, bilo ih je teško pronaći. Diplomatija je ovdje evoluirala u umjetnost. Razgovori koji su uključivali politiku, religiju i druge sporne teme efikasno su zaobiđeni. Iako su razumljivo pazili na svoju privatnost kao čin samoodržanja, Iranci su pokazali istinski interes za živote svojih posjetilaca. Iranci koje smo sreli bili su prijatni, predusretljivi i gostoljubivi ljudi. Posebno sam bio zatečen ljubaznošću slučajnog stranca koji je preuzeo na sebe da nam pomogne kada smo se „izgubili“ između autobuskog transfera iz Teheran u Isfahan. Ne samo da mi je dao svoj mobilni telefon (nisam imao iransku sim karticu), već nas je lično ispratio (čak je nosio i jednu od naših velikih torbi) i osigurao da smo u pravom autobusu.

U većim gradovima postoje brojni muzeji i palače koje će vas zaokupiti satima. Moj lični favorit je mali muzej keramike i stakla u Teheranu sa svojim inovativnim prikazom artefakata ugrađenih u dizajn same zgrade. Poštedjet ću vas opisom svih ovih mjesta jer se ovo može lako pronaći u svakoj dobroj putopisnoj knjizi ili na internetu. Odabrao sam svoj vlastiti itinerar koji uključuje mjesta od posebnog interesa za mene. Prisustvo drevnih artefakata ponizilo me i podsjetilo na prolaznu prirodu ljudskog života. Iran je riznica istorijskih artefakata i imao sam veliku privilegiju vidjeti neke od njih vlastitim očima.

Često sam osjećao silnu želju da fizički dodirnem i na taj način se povežem s ovim neprocjenjivim relikvijama, ali me je moj vodič s pravom savjetovao da to ne radim. Otisci uzastopnih imperija su posvuda. Uzeo sam vremena da hodam polako i dozvolio sebi da me upije auru prošlog vremena. Zgrade su ubrzo oživjele, uz dokaze opakog uklanjanja i zamjene ostataka dinastičke moći sa svakim uzastopnim vladarom. Kako ne bih bio dirnut ovim velikim prikazima borbe za moć? Bez obzira koju palatu odaberete kao svoju omiljenu, jedno je sigurno – perzijski šahovi su imali obilje bogatstva i nisu se plašili da ga pokažu.

“Isfahan”, “Esfahan”, “Ispahan” su prihvatljivi načini pisanja ovog prekrasnog grada i to ima savršenog smisla. Baš kao što postoji mnogo pravopisa, tako i ovaj grad ima mnogo aspekata. Svake večeri dok sam šetao glavnim čarbaškim putem, ambijent mi je omogućavao da zamislim ovo mesto u njegovom vrhuncu. Vode koje teku duž bujnih vrtova, funkcioneri visokog društva u svom odijelu – sve je to lako zamisliti. Na sreću, potreba da se bavim drugim vitalnim aktivnostima (kao što je jedenje) izvela me je iz mog samoindukovanog svijeta snova – na veliko olakšanje mojim kolegama. Mjesta svjetske baštine Unesco-a, posebno trg Naqsh-e-Jahan sa svojom trijadom kraljevske obitelji (palata AliQapu), religije (privatna džamija Shaik Lutfullah boje žućkaste kupole i javnost Jameh džamija) i trgovina (Qeysarriyeh bazar) su poslastica za oči.

Ono što je još važnije je način na koji vas pozivaju da se družite s njima kako bi postali poslastica za dušu. Odsjaj pločica jarkih boja "7 boja" natječe se s elegancijom arapske kaligrafije iz Kur'ana. Obimno delo ogledala koje je uvedeno kao „evropska” težnja sada je udobno asimilirano u arhitektonskoj psihi. U stvarnosti, čuvene safavidske tirkizne kupole džamija sa mozaicima bile su ljepše od bilo koje fotografije koju sam vidio. Ali, pažnju su mi privukle višestruke arhitektonske mukurne koje se nalaze na većini zgrada. Svaki aspekt je ukrašen na različite načine kako bi predstavio „priču“ unutar „priče“. Ovo senzorno preopterećenje me je fasciniralo i istovremeno prijetilo da gurne moju preopterećenu maštu u preopterećenje. Mnogo puta sam se sretno predavao.

Bio sam manje nego oduševljen kada sam vidio da moj itinerar uključuje posjetu 3 mosta. Stari mostovi? Stvarno? Ali moje mišljenje se promijenilo kada sam vidio prekrasne mostove inspirisane Safavidima preko rijeke Zayanderood u Isfahanu. Osvijetljeni noću, predstavljali su romantičnu viziju osvijetljenih svodova koji se izmjenjuju sa lučnim sjenama. Efekat je očaravajući. Shvatio sam zašto se slike mosta Khaju posebno nalaze u gotovo svakoj turističkoj knjizi o Iranu. Romantičan ambijent ovog mjesta čini ga popularnim mjestom za sastajanje mladih parova. Je li moguće da sam slučajno čuo isječke kako se stidljivo šapuće iranski proslavljeni pjesnici (Hafiz/Sa'adi)?

Putovali smo na a Budžetska tura.

Ne biste željeli propustiti iskustvo bazara u Iranu. Bio je to sveopšti napad na čula – neprestano lupkanje metalskih umetnika, opojni miris prodavaca parfema, aromatični dahovi jarkih boja i nepoznatih začina, raznovrsnost slatkiša koji će zagarantovano slomiti odlučnost svakog dijeta, cjenkanje za niske cijene i trkanje gomile – sve je tu. Drevne pijace mogu se naći i drugdje na Bliskom istoku, ali u Iranu je osvježavajući nedostatak američke/evropske robe (osim nekoliko gotovih proizvoda) i nedostatak sveprisutnog kineskog uvoza. Turistički suveniri su tu, ali na njima nema oznake "proizvedeno u Kini", iako biste mogli provjeriti postoji li oznaka "proizvedeno u Koreji". Čini se da je kreativnost dio nacionalne psihe. Čini se da ne postoji nijedna stvar koja je izbjegla razrađenu ornamentaciju. Dok sam besciljno koračao bazarima, sigurno sam znao da se nikada neću moći vratiti kroz zamršene prolaze lavirinta koji vode među sobom. Ovo mi uopšte nije smetalo.

U početku sam bio isključen Persepolis od mog plana puta na iznenađenje mog turističkog vodiča. Na kraju krajeva, ovo je bio vrhunac perzijskog turizma. Nisam li znao da je posljednji šah izabrao ovo mjesto za svoju (nesmišljenu) proslavu 2500 godina neprekidne persijske vladavine? Pa sam pristao da idem. Bilo je lako vidjeti kako je veličanstvenost ove dinastije Achamenida najavila slavu Perzijskog carstva. Sama veličina i razmjer klesanih u stijenama, zajedno sa njihovim zagonetnim pričama, vizualna su poslastica. Ali moram priznati da je moj lični interes bio više za islamsku arhitekturu kasnijih perzijskih/iranskih dinastija.

Pročitajte takođe: Kako posjetiti Persepolis? Ultimativni vodič

Dok sam odlazio iz Irana, bio sam zapanjen koliko malo znam o Iranu i da bih se vratio za tren kad bih mogao. Postoji jedna stvar u koju sam siguran; Napustio sam Iran misleći o njemu kao o drugom mjestu od onoga što sam očekivao.

Pročitajte više o sigurnost Irana.

Napisao Dr Shabier Omar