Iran je za našu obitelj isprva bio zemlja svega što se prikazuje u medijima. Kada smo odlučili izabrati ovu zemlju kao sljedeću destinaciju, zaista nismo znali što nas točno čeka. Odmah nakon povratka kući moj um je bio samo zaokupljen prisjećanjem svih lijepih uspomena.

Evo da napišem neke 7 najboljih savjeta za posjet Iranu nakon putovanja u drevnu zemlju Perziju ili jednostavno rečeno Iran. Nadamo se da su sve informacije korisne i vama.

Pročitat ćete ove teme redom:

• Promet u Iranu
• Valuta i novac u Iranu
• Iranci su ljubazni
• Iranska kultura i arhitektura
• Bazar u Iranu
• Persepolis
• Iran je siguran

Pročitajte također: 10 razloga da Iran stavite na vrh svog popisa putovanja

Savjet broj jedan u posjetu Iranu sigurno se odnosi na promet u zemlji.

Bilo je zastrašujuće. Ništa vas ne priprema Teheranski promet. Moj strah je bio opipljiv kad je naš taksist došao na nekoliko centimetara od još jednog automobila. Instinktivno sam povukao ruku s otvorenog prozora automobila, ali se susjedni automobil brzo udaljio. Između dvojice vozača nije razmijenjena ni riječ, čak ni huk. Moj krvni tlak jedva se imao vremena stabilizirati kada se pojavio još jedan mogući scenarij prometne nesreće. Kad nisam čuo očekivani zvuk sudara, polako sam otvorio oči i vidio da smo savršeno sigurni. Nije bilo problema. Promet se neometano odvijao naprijed.

Iako postoje očiti prometni znakovi (kao što su razgraničene trake), čini se da se iranski vozači oslanjaju na složen, dobro razumljiv, internaliziran ali nepisan komunikacijski sustav koji se čini opasnim za osobe izvana, ali je u stvarnosti potpuno siguran. Ono što je bilo još nevjerojatnije je kada je naša mlada teheranska turistička vodičica zakoračila na prometnu cestu i zaustavila promet kako bismo mogli prijeći cestu, samo pokazujući svoju figuru indeksa kako bismo mogli prijeći cestu. Navodno, pješaci imaju prednost. Tada sam shvatio da je ovo drugo mjesto. Ovo je enigma Irana. Ono što vidite ili čujete nije ono što dobijete. Ono što se čini kaotičnim i čudnim jednostavno je još jedan način na koji se stvari rade.

Korištenje električnih romobila ističe valuta je primjer za to. Iranski rijal tiskan je u apsurdno visokim apoenima, ali lokalno stanovništvo koristi jednostavniju vrijednost valute "toman". Stoga se jedna novčanica može protumačiti s dvije različite vrijednosti (što nije lako za stranca koji ne zna koja se vrijednost reklamira). Dodano tome, još sam morao pretvoriti u vrijednost dolara i natrag u svoju lokalnu južnoafričku valutu. Ovo je bila noćna mora i nakon drugog dana sam odustala i prepustila ovo mojoj cerebralno nadarenoj kćeri.

Putovali smo na a Povoljna tura.

Moje unaprijed stvoreno gledište o Iranu ozbiljno je doveo u pitanje naš dugokosi iranski vodič koji je inzistirao na puštanju pop glazbe u "zapadnjačkom stilu" u svom automobilu. Nije se razlikovao od glasnih, slobodno mislećih mladića koje sam viđao u mnogim zemljama. Napravio sam mentalnu bilješku da ne uspostavljam kontakt očima sa ženama u skladu s islamskom tradicijom. Međutim, većina žena u gradovima bile su daleko od stereotipnih suzdržanih žena odjevenih u chadore kakvima sam ih zamišljala. Umjesto toga, bili su živa reklama da je taština živa i zdrava u Iranu, baš kao iu bilo kojoj drugoj zemlji. Činilo se da su napola obrijane prema gore izvijene obrve i plava kosa jedva prekrivena maramom bila norma ljepote. Bilo je teško ne buljiti u mnoge ljude (i muškarce i žene) s flasterima na nosu, što je pokazatelj nedavnih "operacija nosa" što je ovdje naizgled uobičajena praksa.

Bojao sam se što sam sunitski musliman u Iranu u to vrijeme eskalacije napetosti između sunita i šijita u susjednom Iraku. Nije bilo potrebe. Iako su razgovori brzo manevrirani kako bi se suptilno utvrdilo jeste li suniti ili šijiti, to je prvenstveno učinjeno kako bi se uspostavile granice i spriječio sukob. Nije bilo neprijateljstva, ali je i dalje ostao osjećaj da sam autsajder. Kad sam posjetio jedno od najsvetijih svetišta u Shirazu, dočekali su nas (kao i druge ciljane strance) predstavnici “Međunarodnih odnosa”. Njihova profesionalnost, gostoprimstvo i vještina bili su izvanredni i vidljivi u načinu na koji smo dočekani, ugošćeni, potpomognuti (na čemu smo bili zahvalni), a potom diplomatski odvedeni u "manje važnu" grobnicu u kompleksu umjesto u glavnu grobnicu. Poštujem njihov izbor u pogledu "autsajdera" i nemam problema s tim. Ono što ističem je sofisticiran i šarmantan način na koji se Iranci nose s potencijalnim sukobom ovdje.

U glavi mi je pucalo. Gdje su bili agresivni i argumentirani Iranci koje sam godinama viđao u medijima? Ako su i bili tamo, bilo ih je teško pronaći. Diplomacija je ovdje evoluirala u oblik umjetnosti. Razgovori o politici, vjeri i drugim spornim temama učinkovito su zaobiđeni. Iako su se razumljivo brinuli o svojoj privatnosti kao činu samoodržanja, Iranci su pokazali istinsko zanimanje za živote svojih posjetitelja. Iranci koje smo sreli bili su ugodni, susretljivi i gostoljubivi ljudi. Posebno me iznenadila ljubaznost slučajnog stranca koji je uzeo na sebe da nam pomogne kada smo se "izgubili" između prijevoza autobusom iz Teheran u Isfahan. Ne samo da mi je dao svoj mobitel na korištenje (nisam imao iransku sim karticu), već nas je i osobno otpratio (čak je nosio jednu od naših velikih torbi) i pobrinuo se da budemo u pravom autobusu.

Postoje brojni muzeji i palače u većim gradovima koji će vas zaokupiti satima. Moj osobni favorit je mali muzej keramike i stakla u Teheranu sa svojim inovativnim postavom artefakata uklopljenih u dizajn same zgrade. Poštedjet ću vas opisa svih ovih mjesta jer se to može naći u svakom dobrom putopisu ili na internetu. Odabrao sam vlastiti plan puta koji uključuje mjesta od posebnog interesa za mene. Biti u prisutnosti drevnih artefakata ujedno me ponizilo i podsjetilo na prolaznu prirodu ljudskog života. Iran je riznica povijesnih artefakata i osjećao sam se duboko privilegiranim vidjeti neke od njih vlastitim očima.

Često sam osjećao neodoljivu želju da fizički dodirnem i time se povežem s ovim neprocjenjivim relikvijama, ali moj mi je vodič s pravom savjetovao da to ne činim. Otisci uzastopnih carstava su posvuda. Uzeo sam si vremena za polaganu šetnju i dopustio si da me upije aura prošlog vremena. Građevine su ubrzo oživjele, s dokazima okrutnog uklanjanja i zamjene ostataka dinastičke moći sa svakim sljedećim vladarom. Kako ne bih bio dirnut tim velikim prikazima borbi za moć? Bez obzira koju palaču odaberete kao najdražu, jedno je sigurno – perzijski šahovi imali su obilje bogatstva i nisu se bojali to pokazati.

"Isfahan", "Esfahan", "Ispahan" su sve prihvatljivi načini pisanja ovog prekrasnog grada i to ima savršenog smisla. Baš kao što postoji mnogo načina pisanja, postoji mnogo aspekata ovog grada. Svake večeri dok sam šetao glavnom charbagh cestom, ambijent mi je omogućio da zamislim ovo mjesto na svom vrhuncu. Vode koje teku duž raskošnih vrtova, službenici iz visokog društva u svojim ukrasima – sve je to previše lako zamisliti. Srećom, potreba da se bavim drugim vitalnim aktivnostima (kao što je jelo) izvukla me iz mog samoinduciranog svijeta snova – na veliko olakšanje mojih suputnika. Mjesta svjetske baštine UNESCO-a, posebno trg Naqsh-e-Jahan sa svojom trijadom kraljevske obitelji (palača AliQapu), religije (smeđe obojena privatna džamija Shaik Lutfullah i javnost Jameh džamija) i trgovina (Qeysarriyeh bazar) su poslastica za oči.

Ono što je još važnije je način na koji vas pozivaju da se družite s njima kako bi postali poslastica za dušu. Odsjaj jarko obojenih pločica "7 boja" natječe se s elegancijom arapske kaligrafije iz Kur'ana. Opsežna izrada ogledala koja je uvedena kao "europska" težnja sada je udobno asimilirana u arhitektonskoj psihi. U stvarnosti, poznate safavidske tirkizne džamijske kupole s mozaicima bile su ljepše od svih fotografija koje sam vidio. Ali pažnju su mi privukle višestruke arhitektonske muqurne koje se nalaze na većini zgrada. Svaki aspekt je ukrašen na različite načine kako bi predstavio "priču" unutar "priče". To me osjetilno preopterećenje fasciniralo i istodobno prijetilo da će moju preopterećenu maštu gurnuti u pogon. Mnogo puta sam se sretno predao.

Nisam bio oduševljen kad sam vidio da moj itinerar uključuje posjet 3 mosta. Stari mostovi? Stvarno? Ali promijenio sam mišljenje kada sam vidio prekrasne mostove inspirirane Safavidima preko rijeke Zayanderood u Isfahanu. Osvijetljeni noću, predstavljali su romantičnu viziju osvijetljenih lučnih prolaza koji su se izmjenjivali s lučnim sjenama. Učinak je očaravajuć. Shvatio sam zašto se slike mosta Khaju nalaze u gotovo svakoj turističkoj knjizi o Iranu. Romantični ambijent ovog mjesta čini ga popularnim sastajalištem mladih parova. Je li moguće da sam čuo isječke proslavljenih iranskih pjesnika (Hafiz/Sa'adi) koji su stidljivo šaputali?

Putovali smo na a Povoljna tura.

Ne biste željeli propustiti iskustvo bazara u Iranu. Bio je to sveobuhvatni napad na osjetila - neprestano lupanje umjetnika obrade metala, opojni mirisi prodavača parfema, aromatični dahovi jarkih boja i nepoznatih začina, raznovrsnost slatkiša koji će zajamčeno slomiti odlučnost svakoga na dijeti, cjenkanje za niske cijene i gužva u gomili – sve je tu. Drevne tržnice također se mogu naći i drugdje na Bliskom istoku, ali u Iranu nedostatak robe američkih/europskih marki (osim nekoliko kopija) i nedostatak sveprisutnog kineskog uvoza je osvježenje. Turistički suveniri su tu, ali na njima nema oznake "proizvedeno u Kini", iako biste mogli provjeriti postoji li oznaka "proizvedeno u Koreji". Čini se da je kreativnost dio nacionalne psihe. Čini se da ne postoji nijedna stvar koja je izbjegla složenu ornamentiku. Dok sam besciljno hodao bazarima, bio sam siguran da nikada neću moći pronaći put natrag kroz zamršene labirintske prolaze koji se međusobno protežu. Nije mi to uopće smetalo.

U početku sam isključio Persepolis iz mog plana puta na veliko iznenađenje mog turističkog vodiča. Uostalom, ovo je bio vrhunac perzijskog turizma. Nisam li znao da je posljednji šah ovo mjesto odabrao za svoju (nedomišljenu) proslavu 2500 godina neprekinute perzijske vladavine? Pa sam pristao ići. Bilo je lako vidjeti kako je veličanstvenost ove ahamenidske dinastije navijestila slavu Perzijskog Carstva. Sama veličina i razmjeri uklesanih stijena, zajedno s njihovim zagonetnim pričama, vizualna su poslastica. Ali moram priznati da je moj osobni interes bio više u islamskoj arhitekturi kasnijih perzijskih/iranskih dinastija.

Pročitajte također: Kako posjetiti Persepolis? Vrhunski vodič

Dok sam odlazio iz Irana, iznenadilo me koliko malo znam o Iranu i da bih se vratio istog trena da mogu. Postoji jedna stvar u koju sam siguran; Otišao sam iz Irana misleći o njemu kao o drugom mjestu od onoga što sam očekivao da će biti.

Pročitajte više o sigurnost Irana.

Napisao dr Shabier Omar