Povijesna kuća Boroujerdi je zapanjujući primjer tradicionalne perzijske stambene arhitekture koja se nalazi u gradu Kashan, Iran. Izgrađena krajem 19. stoljeća, ova veličanstvena rezidencija smatra se jednom od najboljih te vrste i popularna je turistička destinacija za posjetioce regije.

istorija

Istorijsku kuću Boroujerdi naručio je bogati trgovac po imenu Haj Seyed Hassan Natanzi, koji je želio da napravi veliku rezidenciju za svoju ženu, kćer drugog istaknutog trgovca u Kašanu, kao poklon. Izgradnja kuće počela je 1857. godine i trajala je skoro 11 godina, a na projektu su radile stotine vještih zanatlija i radnika.

Arhitektura

Povijesna kuća Boroujerdi je remek djelo tradicionalne perzijske stambene arhitekture, sa svojim zamršenim dizajnom i zadivljujućim ukrasima. Kuća je podijeljena na dva glavna dijela: Andarooni (unutrašnji) i Birooni (vanjski) dio.

Andarooni je privatni stambeni prostor u kojem bi porodica boravila, zabavljala goste i obavljala poslove. Obuhvaća zimske i ljetne dnevne sobe, koje su dizajnirane da pružaju udoban životni prostor tokom različitih godišnjih doba. Ljetni dnevni boravak se nalazi u sjevernom dijelu kuće, gdje je hladnije, i ima centralni bazen koji pomaže da se prostorija ohladi. S druge strane, zimski dnevni boravak se nalazi u južnom dijelu kuće, gdje je toplije, i ima kamin za toplinu u hladnijim mjesecima.

Birooni je, s druge strane, javni dio kuće, gdje bi se gosti primali i zabavljali. Obuhvata dva glavna dvorišta, svako sa svojim bazenom i fontanom, okružena sobama i hodnicima koji su ukrašeni izvrsnim pločicama, štukaturama i ogledalima. Dvorišta su prekrivena kupolama koje omogućavaju prirodnom svjetlu da uđe u kuću, a pruža hlad i zaklon od nepogoda.

Jedna od najupečatljivijih karakteristika kuće su njeni hvatači vjetra, koji su tradicionalni perzijski arhitektonski elementi koji se koriste za hlađenje unutrašnjosti zgrade. Vjetrohvatači su visoke strukture nalik na dimnjak koje hvataju vjetar i usmjeravaju ga u kuću, stvarajući prirodni sistem klimatizacije.

Još jedna značajna karakteristika kuće je njen podzemni kanal za vodu, poznat kao kanat, koji prolazi ispod kuće i obezbjeđuje stalan izvor svježe vode za fontane i bašte.

Kuća ima i zasebnu kuhinjsku zgradu, koja je bila uobičajena karakteristika perzijske stambene arhitekture, jer je pomogla da se smanji rizik od požara i oštećenja od dima na glavnoj kući.

Unutrašnjost kuće je jednako zapanjujuća kao i eksterijer, sa zamršeno izrezbarenim drvenim vratima i stropovima, šarenim vitražima i sjajnim gipsanim radovima istaknutog iranskog slikara Sanee Al-Mulka koji je bio ujak Kamal Al-Mulka. Učestvujte u našim obilascima sa vodičem do istorijske kuće Boroujerdi, pružajući vam lepu posetu uz dublje razumevanje istorije i arhitekture ove kuće.

Kulturni značaj

Istorijska kuća Boroujerdi nije samo remek-delo perzijske arhitekture već i simbol kulturnog i istorijskog značaja grada Kašana. Kuća je svedočanstvo umetničkih i arhitektonskih veština iranskih zanatlija s kraja 19. veka, koji su bili u stanju da stvore tako veličanstvenu strukturu koristeći samo tradicionalne građevinske tehnike i materijale.

Kuća također služi kao podsjetnik na vitalnu ulogu koju je arhitektura imala u perzijskoj kulturi, ne samo kao sredstvo zaklona već i kao način izražavanja estetskih i duhovnih vrijednosti društva.

Poslednja reč

Istorijska kuća Boroujerdi pravi je dragulj perzijske arhitekture i mora se vidjeti za svakoga ko se zanima za historiju i kulturu Irana. Njegov zamršen dizajn, zadivljujući ukrasi i kulturni značaj čine ga jedinstvenim i vrijednim dijelom baštine zemlje.

Posetioci kuće mogu da se dive prelepom umeću izrade i upoznaju istoriju i kulturu grada Kašana i zemlje u celini. Kuća je dokaz umjetničkih i arhitektonskih vještina iranskog naroda i simbol njihove bogate kulturne baštine.

Javite nam svoje ideje i komentare o ovoj istorijskoj kući Boroujerdi u polju za komentare ispod, biće nam drago da čujemo od vas!