Povijesna kuća Boroujerdi zadivljujući je primjer tradicionalne perzijske stambene arhitekture koja se nalazi u gradu Kashan, Iran. Izgrađena u kasnom 19. stoljeću, ova se veličanstvena rezidencija smatra jednom od najboljih te vrste i popularno je turističko odredište za posjetitelje regije.

Povijest

Povijesnu kuću Boroujerdi naručio je bogati trgovac po imenu Haj Seyed Hassan Natanzi, koji je želio stvoriti velebnu rezidenciju za svoju ženu, kćer drugog istaknutog trgovca u Kashanu, kao dar. Izgradnja kuće započela je 1857. i trajala je gotovo 11 godina, a stotine vještih majstora i radnika radilo je na projektu.

Arhitektura

Povijesna kuća Boroujerdi remek-djelo je tradicionalne perzijske stambene arhitekture, sa svojim složenim dizajnom i zadivljujućim ukrasima. Kuća je podijeljena u dva glavna dijela: Andarooni (unutarnji) i Birooni (vanjski) dio.

Andarooni je privatni stambeni prostor, gdje bi obitelj stanovala, zabavljala goste i poslovala. Uključuje zimske i ljetne dnevne sobe, koje su dizajnirane kako bi pružile udoban životni prostor tijekom različitih godišnjih doba. Ljetna dnevna soba nalazi se u sjevernom dijelu kuće, gdje je hladnije, a sadrži središnji bazen koji pomaže u održavanju hladnoće u sobi. S druge strane, zimski dnevni boravak nalazi se u južnom dijelu kuće, gdje je toplije, a ima i kamin koji grije u hladnijim mjesecima.

Birooni je, s druge strane, javni dio kuće, gdje bi se gosti primali i zabavljali. Uključuje dva glavna dvorišta, svako sa svojim bazenom i fontanom, okružena sobama i hodnicima koji su ukrašeni izvrsnim pločicama, štukaturama i ogledalima. Dvorišta su prekrivena kupolama koje dopuštaju prirodnom svjetlu da uđe u kuću, a istovremeno pružaju hlad i zaklon od elemenata.

Jedna od najupečatljivijih značajki kuće su njezini vjetrohvati, koji su tradicionalni perzijski arhitektonski elementi koji se koriste za hlađenje unutrašnjosti zgrade. Vjetrohvati su visoke strukture nalik dimnjaku koje hvataju vjetar i usmjeravaju ga u kuću, stvarajući prirodni sustav klimatizacije.

Još jedna značajna značajka kuće je njezin podzemni vodeni kanal, poznat kao qanat, koji prolazi ispod kuće i osigurava stalni izvor svježe vode za fontane i vrtove.

Kuća također ima odvojenu kuhinjsku zgradu, što je bila uobičajena značajka perzijske stambene arhitekture, jer je pomogla smanjiti rizik od požara i oštećenja glavne kuće od dima.

Unutrašnjost kuće je jednako zapanjujuća kao i eksterijer, sa zamršeno izrezbarenim drvenim vratima i stropovima, šarenim vitrajima i sjajnim gipsanim radovima istaknutog iranskog slikara Sanee Al-Mulka koji je bio ujak Kamala Al-mulka. Sudjelujte u našim obilascima s vodičem do povijesne kuće Boroujerdi, pružajući vam ugodan posjet uz dublje razumijevanje povijesti i arhitekture ove kuće.

Kulturni značaj

Povijesna kuća Boroujerdi nije samo remek-djelo perzijske arhitekture već i simbol kulturnog i povijesnog značaja grada Kashan. Kuća je svjedočanstvo umjetničkih i arhitektonskih vještina iranskih obrtnika s kraja 19. stoljeća, koji su uspjeli stvoriti tako veličanstvenu strukturu koristeći samo tradicionalne građevinske tehnike i materijale.

Kuća također služi kao podsjetnik na vitalnu ulogu koju je arhitektura imala u perzijskoj kulturi, ne samo kao sredstvo skloništa već i kao način izražavanja estetskih i duhovnih vrijednosti društva.

Zadnja riječ

Povijesna kuća Boroujerdi pravi je dragulj perzijske arhitekture i mora se vidjeti za svakoga tko se zanima za povijest i kulturu Irana. Njegov zamršeni dizajn, zapanjujući ukrasi i kulturni značaj čine ga jedinstvenim i vrijednim dijelom baštine zemlje.

Posjetitelji kuće mogu se diviti prekrasnoj izradi i učiti o povijesti i kulturi grada Kashan i zemlje u cjelini. Kuća je svjedočanstvo umjetničkih i arhitektonskih vještina iranskog naroda i simbol njihove bogate kulturne baštine.

Javite nam svoje ideje i komentare o ovoj povijesnoj kući Boroujerdi u polju za komentare ispod, bit će nam drago čuti vaše mišljenje!