Mauzolej Estere i Mordekaja, koji se nalazi u gradu Hamadanu u Iranu, sveto je mjesto za Židove diljem svijeta. Vjeruje se da je mauzolej mjesto ukopa kraljice Estere i njezinog rođaka i spasitelja, Mordecaia, koji su cijenjeni u židovskoj vjeri zbog njihove uloge u spašavanju židovskog naroda od genocida u staroj Perziji.

Tko su bili Estera i Mordokaj?

Estera je bila židovska kraljica Perzije koja je živjela za vrijeme vladavine kralja Ahasvera u 5. stoljeću prije Krista. Prema biblijskoj Knjizi o Esteri, nju je kralj izabrao za svoju kraljicu nakon što je svrgnuo svoju prethodnu kraljicu Vashti. Esther je držala svoj židovski identitet u tajnosti, ali kada je kraljev savjetnik, Haman, planirao istrijebiti sve Židove u kraljevstvu, Esther je otkrila svoj identitet i iskoristila svoj utjecaj na kralja kako bi osujetila zavjeru i spasila svoj narod. Mordokaj, Esterin rođak i skrbnik, odigrao je ključnu ulogu u razotkrivanju Hamanove urote i pomaganju Esteri da spasi židovski narod.

Povijest mauzoleja

Točno podrijetlo mauzoleja Esther i Mordecai nije poznato, ali vjeruje se da je izgrađen tijekom 14. stoljeća. Mauzolej je stoljećima bio mjesto hodočašća Židova, a kaže se da bi židovski putnici koji su posjećivali mjesto često ostavljali natpise na zidovima mauzoleja u znak sjećanja na njihov posjet.

Tijekom 19. stoljeća mauzolej je obnovila i proširila židovska zajednica u Hamadanu, te je postao središte židovskog života u gradu. Međutim, nakon uspostave države Izrael 1948. godine, mnogi Židovi su napustili Iran, a Mauzolej je propao.

Posljednjih je godina iranska vlada poduzela korake da obnovi mauzolej i promovira ga kao turističku atrakciju. Stranica je sada otvorena posjetiteljima iz cijelog svijeta i smatra se važnim simbolom duge i bogate povijesti židovskog života u Iranu.

Arhitektura mauzoleja

Materijali za gradnju grobnice Esther i Mordecai su kamen i cigla, a izrađena je u stilu islamske arhitekture. Na osnovu izgleda i arhitektonskog stila ove građevine, čini se da je sadašnja zgrada izgrađena u sedmom stoljeću po Hidžri (13. stoljeće nove ere) na vrhu starije zgrade koja je pripadala trećem stoljeću po hidžri (9. stoljeće nove ere).

Građevina se sastoji od ulaza, hodnika, grobnice, ivana i prostora za sjedenje. Ulaz u grobnicu su kratka kamena vrata koja se otvaraju i zatvaraju klapom, a zbog niske visine potrebno je sagnuti se da bi se ušlo u grobnicu. Na početku ulaza nalazi se hodnik u smjeru sjever-jug koji je dugačak oko sedam, a širok tri metra. U sredini ove prostorije nalazi se ulaz u grobnicu.

Prema riječima čuvara kompleksa, grobnica je stara preko dvije tisuće godina. Grobnica je kvadratnog oblika dimenzija tri i po metra, au središtu kvadratnog prostora nalaze se dva lijepo izrezbarena drvena kovčega na tim grobovima. Na vrhu južnog groba, koji se pripisuje Esther, nalazi se drevni i vrijedan drveni lijes, a drugi lijes na vrhu Mordekajevog groba vrlo je sličan prvom lijesu i izradio ga je majstor Enayatollah Ibn Hazrat Gholi Toiserkani, koji je bio je jedan od istaknutih drvorezbara svog vremena, oko 1300. godine po Hidžri (19. stoljeće).

Na zidu grobnice koji je napravljen od gipsa istaknut je i natpis na hebrejskom. Hebrejske linije nalaze se na kovčegu Estere, a gips je iz osmog i devetog stoljeća po hidžri (14. i 15. stoljeće nove ere).

Na južnoj strani nalazi se platforma duboka 90 centimetara, a na sjevernoj prekrasan prostor za sjedenje. U sjevernom prostoru za sjedenje, primjerci svete i svete židovske knjige, Tore, čuvaju se u cilindričnom odjeljku, a razni ukrasi, tkanine i lampioni ukrašavaju zidove ovog prostora za sjedenje.

Unutarnji zidovi zgrade prekriveni su malim i velikim kamenim natpisima i gipsom na hebrejskom i aramejskom. U susjednom prostoru za sjedenje kabura postavljene su stolice za obilazak, odmor i slušanje objašnjenja o kaburu. Na vrhu grobnog prostora vidljiva je i kupola od opeke. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća u vanjskom dvorištu grobnice izgrađen je ulazni hodnik (trenutačno nije u uporabi) i sinagoga.

Iako većina znanstvenika u Židovskoj svjetskoj enciklopediji priču ispričanu u Knjizi o Esteri smatra mitom i pričom, obilježavanje godišnjice ovog povijesnog mita židovski narod još uvijek nije zaboravio.

Od 13. do 15. adara u židovskom kalendaru, što odgovara kraju veljače i početku ožujka svake godine, vrijeme je kada se Židovi okupljaju na proslavi zvanoj "Purim", te molitvom, postom i meditacijom obilježavaju godišnjicu vječni spas svoga naroda od genocida.

Nadalje, grobnica Estere i Mordekaja drugo je najsvetije mjesto za Židove nakon Jeruzalema.

Kulturni značaj Mauzoleja

Mauzolej Esther i Mordecai nije samo sveto mjesto za Židove, već je i važan simbol duge i složene povijesti židovskog života u Iranu. Unatoč izazovima i poteškoćama s kojima se židovska zajednica u Iranu suočavala tijekom stoljeća, Mauzolej je dokaz otpornosti i ustrajnosti židovskog naroda u suočavanju s nedaćama.

Mauzolej je također dokaz bogate kulturne baštine Irana, koju su oblikovali mnogi različiti narodi i kulture koji su nastanjivali regiju tijekom stoljeća. Raskošna arhitektura mauzoleja svjedočanstvo je vještine i kreativnosti perzijskih obrtnika, a služe i kao podsjetnik na bogate umjetničke tradicije koje su stoljećima cvjetale u Iranu. Sudjelujte u našim obilascima s vodičem do mauzoleja Esther i Mordecai, koji će vam omogućiti ugodan posjet uz dublje razumijevanje povijesti i arhitekture ovog mauzoleja. 

Zadnja riječ

Mauzolej Esthere i Mordecaija je izvanredno povijesno i arhitektonsko čudo, i stoji kao svjedočanstvo duboke i složene povijesti židovskog života u Iranu. Kao mjesto hodočašća i simbol kulturne baštine, Mauzolej je podsjetnik na trajnu vezu između židovskog naroda i zemlje Irana, te služi kao svjetionik nade i inspiracije za sve one koji žele graditi mostove razumijevanje i poštovanje između različitih kultura i vjera.

Recite nam svoje ideje i komentare o ovom mauzoleju u polju za komentare ispod, bit će nam drago čuti vaše mišljenje!