Planina Alam Kuh (također Alam Kooh), druga visoka planina u Iranu, nalazi se na masivu Takht-e Suleyman u okrugu Kelardasht, provinciji Mazandaran. Kelardasht i Taleghan su najbliži gradovi ovoj planini budući da je Kelardasht na njenoj sjevernoj strani, a Taleghan na južnoj.

Na 4,848 m (15,906 stopa) nadmorske visine, Alam Kuh je druga najviša planina u Iranu nakon planine Damavand. Budući da je poznata kao "iranska Alpa", ova planina je uvrštena među 1515 najznačajnijih planina na svijetu.

Područje Alam Kuh ima 47 vrhova koji su viši od 4000 m. Planinski lanac podržava stalni snijeg i ledenjake. Iako su južni obronci lanca obično suhi i neplodni, sjeverne doline koje vode do Kaspijskog jezera (koje nude najbolji pristup planinama) su vlažne i bujne s vegetacijom.

Ako je Damavand poznat kao najviša planina, Alam Kuh je najpoznatiji po sjevernom velikom zidu koji ima mjesto poput K2 u svijetu. Ovaj zid od 800 m koji počinje na 4200 m idealno je odredište koje stvara izazov svjetske klase za penjače po zidu kao jedan od najljepših i najtežih zidova na svijetu. Ovaj zid je porozni granit i svijetlo smeđe boje.

Ovaj zid je od 1960-ih godina atrakcija za mnoge penjače iz Njemačke, Poljske, Francuske, Italije itd.

Budući da se Alam Kuh nalazi u planinskom lancu Alborz, stoga je povezan s drugim planinama; dostupni su različiti smjerovi za penjanje. Najčešći su: južna ruta, sjeverna ruta za penjanje, njemačka ruta i jedna staza za penjanje po stijenama.

• Južna ruta: ovom rutom je najlakše doći do vrha, pružajući brojne prekrasne krajolike na putu pa ima brojne obožavatelje. Ova ruta počinje od “Roodbaraka” gdje se možete odmoriti prvu noć. Nakon što prođete “Vandarbon”, “Tang-e Galu” i “Hesar Chal” doći ćete do vrha.

• Sjeverna ruta do podnožja zida također počinje od “Roodbarka” i trekinga do “Vandarbona”, skloništa “Sarchal” i konačno “Alam Chah” gdje počinje vaše penjanje kroz različite grebene. Ova ruta je poznata kao jedna od najtežih penjačkih ruta u Iranu i zahtijeva postavljanje kampa za noćenje u skloništu “Sarchal”.

Pejzaž s vrha je nevjerojatno slikovit i nagovara svakog penjača na satima odmora i uživanja, no zbog specifičnog oblika vrha nema dovoljno mjesta za sjedenje ili stajanje.

Kada ste na vrhu, ne zaboravite da ispod vaših nogu leži najveći veliki zid u Iranu. Stoga se nemojte previše približavati dolini i pazite da kamen ne padne s tog vrha na zid.

Ljeto, od lipnja do rujna najbolje je vrijeme za Alam Kuh kada je vrijeme vedro. Ipak, još uvijek se mogu dogoditi povremena grmljavinska nevremena. Oborina u obliku snijega može uzrokovati sporadično odronjavanje kamenja.

Zimi se javljaju česte snježne oluje i divlji vjetar koji obično traju 7 do 10 dana, a temperatura će pasti na -20 silikatnih stupnjeva.