Perzijski vrtovi: 9 veličanstvenih rajeva koji su upisani u UNESCO

Perzijski vrtovi su niz vrtova i pejzaža koji su dizajnirani i izgrađeni u Iranu od 6. stoljeća prije nove ere do danas. Ovi vrtovi su poznati po svom jedinstvenom dizajnu, koji uključuje vodene karakteristike, geometrijske uzorke i razne biljke i drveće. Perzijski vrtovi nisu samo lijepi, već imaju i značajnu kulturnu i istorijsku vrijednost. Oni su svedočanstvo veštine i domišljatosti iranskog naroda i priznati su kao UNESCO-ve Svetske baštine.

Perzijski vrtovi su važan dio iranske kulturne baštine i odražavaju dugu povijest hortikulture i dizajna vrtova u zemlji. Oni takođe imaju značajno simboličko i duhovno značenje, predstavljajući ideju raja na zemlji i važnost prirode u iranskoj kulturi. Vrtovi su utjecali na dizajn vrtova i arhitekturu širom svijeta i nastavljaju da inspirišu umjetnike, dizajnere i vrtlare danas.

Posjetioci Irana mogu istražiti nekoliko perzijskih vrtova upisanim UNESCO-ova svjetska baština, uključujući Pasargade u Marvdasht Farsu, Eram u shiraz, Chehelston u Isfahan, uđi Kashan, Abbasabad u Teheran, Shazdeh Garden u Mahanu Kerman, Dolatabad in Yazd, Pahlavanpur u Mehriz Yazdu i Akbarieh u Birjandu.

Bilo da ste zaljubljenik u baštu, ljubitelj istorije ili jednostavno želite da doživite ljepotu Irana, Perzijski vrtovi su destinacija koju morate posjetiti.

Da biste posjetili Persian Gardens, ne ustručavajte se pogledati naše Obilazak svjetske baštine Irana.

Pasargadae Perzijski vrt je dio Svjetske zbirke Pasargadae koji se naziva Porijeklo perzijskih vrtova i rani obrazac vrtlarstva Irana. Na osnovu istorijskih dokaza, Kir Veliki je opisao kako napraviti bašte, pa čak i kako urediti drveće. Ove bašte su takođe imale velike zgrade i druge male bašte, a mnogi ih vide kao „baštu u bašti“.

Danas ništa nije ostalo od drevne ljepote ovog vrta, ali dokazi i otkrića pokazuju da vrt ima dva dvorca, razno drveće, šareno cvijeće kao i brojne ptice; elemente koje je Kir Veliki dizajnirao po svom ukusu.

Voda potrebna za kraljevski vrt dobijala se kroz rukavce rijeke Pulvar. Jedna od zanimljivosti ove bašte je sistem cirkulacije vode na kamenitom zemljištu.

Pročitajte takođe: Bisotun: Prozor u drevnu perzijsku istoriju

Smješten u sjeverozapadnom Shirazu, Eram Garden je prekrasan primjer perzijskih vrtova koji su izdržali test vremena i po hladnom i po toplom vremenu. Iako su porijeklo i kreator vrta nepoznati, on je dokumentiran u putopisima koji datiraju iz 10. i 11. stoljeća. Tokom godina, bašta Eram je doživjela višestruke promjene i proširenja, a trenutno se prostire na ogromnoj površini od 110,380 kvadratnih metara, sa velikim bazenom, sistemom za cirkulaciju vode i bujnim zelenilom.

Vila u vrtu ima stubove na gornjem spratu inspirisane ikonicom Persepolis, dodajući njegovoj ljepoti i veličanstvenosti. Posetioci se takođe mogu diviti raznim slikama koje krase zidove, uključujući prikaze Naser-al-Din Shaha Qadžara, priče iz Ferdowsijeve Šahname ili Epa o kraljevima, Sulejmana i kraljice Sabe, Rostama, Khosrowa Širina, Jusufa i Zulihe, i drevne perzijske književnosti i vjerske priče. Eram Garden je destinacija koju morate posjetiti za one koji žele istražiti ljepotu i povijest perzijskih vrtova i njihov kulturni značaj.

Pročitajte takođe: Armenski monaški ansambli u Iranu: mjesto svjetske baštine

The Prince Garden ili Shazdeh Garden je zeleno mjesto u gradu Mahanu, pokrajina Kerman, koje blista poput zelene oaze usred Lut pustinja. Istorija spektakularne bašte Shazdeh datira iz doba Qadžara i izgrađena je po naredbi Mohameda Hassana Khana, Sardara Iravania, vladara Kermana. Voda u kneževu baštu dolazi iz Kanata i reke Tigran, koja izvire iz snežnih planina planine Jupar. Ova voda dolazi iz najvišeg dijela vrta Shazdeh i teče kroz zadivljujući sistem distribucije i navodnjavanja do zalijevanja raznolikog drveća koja podiže.

Shazdeh Garden je takva atrakcija koju ne možete propustiti. Dvorište, vila, bazen i prelepi potoci koji izgledaju kao mali vodopadi dali su poseban ugođaj ovom mestu. Pored svoje istorijske pozadine, bašta takođe privlači poglede. Ljudi se okupljaju za razne prilike kao što su Nova godina i provesti neko vrijeme tamo.

Pročitajte takođe: Citadela Bam: Kulturno blago Irana

Kada ljudi čuju ime Chehel Sotoun, svi pamte građevinu sa svojim veličanstvenim stubovima i zamišljaju palatu na umu, ali bašta u kojoj je izgrađena vila Chehelsoton mnogo je vrednija jer se njeno ime nalazi na Uneskovoj listi svetske baštine. Chehelsotun Garden in Isfahan je mudro izgrađen vrt sa prekrasnim prolazima i sistemom za cirkulaciju vode. Njegova lijepa vila koja je danas muzej privlači pažnju posjetitelja. U vrtu se nalazi veliki bazen, a odraz vile čini tako jedinstvenu priliku za fotografiranje. Skulpture postavljene oko bazena su još jedan zanimljiv dio ove bašte.

Pročitajte takođe: Bisotun: Prozor u drevnu perzijsku istoriju

Fin Garden ili Šahov vrt koji se nalazi u Kashan je zeleno i lijepo područje. Fin Garden, unutar svojih visokih zidina, potpuno je odvojen od gradske atmosfere. Prisustvo akvadukta i kariza obezbjeđuje potrebnu vodu za ovu baštu.

Okućnica je površine 33700 kvadratnih metara, natkrivena je barom i cilindričnim kulama u kojima su stanovnici bili u potpunoj sigurnosti od kiše. Veličina, oblik i visina zgrade također su odražavali slavu i veličanstvenost njenog kraljevstva. Ubistvo Amira Kabira – iranskog kancelara – najvažniji događaj u historiji Irana, dogodilo se u kadi ovog vrta, što je doprinijelo njegovoj reputaciji.

U vrtu ima oko 579 čempresa i 11 arborealnih stabala, od kojih je većina stara između 100 i 470 godina. Prekrasni bazeni i fontane zajedno sa atraktivnim zgradama stvorili su tako opuštajuću atmosferu koja vam omogućava da uživate u prirodnim ljepotama prilikom opuštanja.

Upečatljiva karakteristika ovog vrta je ribnjak u koji ljudi bacaju novčiće i vjeruju da će im se želje ispuniti. Filozofija bacanja novčića u vodu vraća se na ritual Mitre u Zaratustrinoj religiji. U ovom ritualu voda je simbol čistoće, pa se dio bogatstva mora dati boginji i umjesto toga uzeti blagoslov.

Pročitajte takođe: Istorijski hidraulički sistem Šuštara: genijalan podvig inženjerstva

Istorijski kompleks Abbas Abad ili vrt Abbas Abad je prekrasan prostor Planine Alborz, koji se smatra najvažnijim nepustinjskim vrtom u Iranu. Ovu vrijednu kolekciju izgradio je šah Abas I 1020. i 1021. godine po Hidžri i sada se prostire na 500 hektara. Vrt Abasa Abada nalazi se na prirodnom brdu. Safavidski inženjeri su napravili njegove stepenice i platforme tako što su sjekli brdo, a zatim su sagradili trospratni vrt sa predivnom vili na najvišoj tački.

Poput mnogih drugih perzijskih vrtova, ogledala su dio arhitekture ovog vrta koji doprinosi njegovoj ljepoti. Interesantna karakteristika ove bašte su popločani putevi kao deo ovog ogromnog kompleksa. Vodovod vrta se sastoji od 600 metara dugih glinenih cijevi koje razvode vodu u sve dijelove vrta.

Dvorac, osmatračnice, sjeverna i južna ravnica, brana i toranj za kontrolu toka vode, te grnčarske radionice su zanimljivi dijelovi ove bašte.

Pročitajte takođe: Istraživanje Uramanata: jedinstveni spoj arhitekture, prirode, istorije i kulture

Doulat Abad Garden, koji je sagrađen na kraju afšarskog perioda, smatra se jednim od najljepših vrtova u Iranu. Vrt ima četiri glavne zgrade. Nekoliko delova ove bašte je tokom godina uništeno, a danas je od nje ostalo samo 40,000 kvadratnih metara. Doulat Abad Garden trenutno ima dva različita dijela.

Glavni razlog za njegovu reputaciju je visoki toranj vjetra poznat kao najviši toranj vjetra na svijetu. Ovaj toranj od vjetra nalazi se iznad ulaznog hola (ljetne vile) i usmjerava pustinjski povjetarac u zgradu. U ovoj bašti, kao iu drugim perzijskim vrtovima, voda igra važnu ulogu; vodu je obezbjeđivao istorijski akvadukt Doulat Abad. Ovaj akvadukt je jedan od najvažnijih i najdužih akvadukta u gradu Yazd, koji ima pet polja i potiče iz visoravni Mehriz.

Pročitajte takođe: Toranj Gonbad-e Qabus: Jedinstveni simbol iranskog naslijeđa

Vrt Akbarieh, koji se nalazi u gradu Birjand, je još jedan perzijski vrt sa površinom od 45,000 kvadratnih metara. Istorijski dokazi sugeriraju da su bašte i vila Akbarieh počeli da se grade tokom kasnog Zandiyeh ili ranog Qajar ere, a završeni tokom Qajar ere. Ova bašta se nalazi u planinskom koritu i sa tri strane je pokrivena zidovima od ćerpiča.

Arhitektura ove bašte je perzijska, ali inspiracija dolazi iz ruske arhitekture integrisane sa islamskom arhitekturom, a sve je stvoreno modernom arhitekturom. Prostori u ovoj bašti uključuju dvorac Heshmat al-Mulk, centralnu vilu i servisne prostore. U vrtu se nalaze i muzeji koji prikazuju istoriju i kulturu ovog dijela Irana. Ovi muzeji uključuju Arheološki muzej Birjand, Muzej antropologije Birjand, Muzej lutaka i Muzej kulture Horasan.

Pročitajte takođe: Shahr-e Sukhteh: Spaljeni grad drevnog Irana

Zbog strujanja vode unutar njega, Pahlavan Pour je bio atraktivna bašta iz kasnog perioda Qajar. Većinu vode u bašti direktno obezbjeđuje Hasaabad Qanat, a ova voda, osim Pahlavan Pour, ne ide direktno ni u jednu baštu u okolini. Shah Hoseini Qanat je još jedan izvor vodosnabdijevanja.

Staro drveće je jedna od atrakcija ove bašte koja se nalazi sa dve strane glavne bašte. Nar, bademi i hurmašice voćke su ove bašte koje ovom mjestu daju poseban karakter.

Što se tiče arhitekture, mnogi stručnjaci smatraju da Pahlavan Pour Garden pokazuje napredak drevnog iranskog vrtlarstva u današnje vrtlarstvo koje ima poseban značaj u tom pogledu.

Zanimljivo je znati da je ulaz u ovu baštu uređen u stilu Zandskog perioda, ali njegova izgradnja datira iz doba Qajar.

Pročitajte takođe: Soltaniyeh Dome: remek-djelo iranske arhitekture